Nakon šest dana jedrenja na Svjetskom prvenstvu klase IOM ponovno na prijestolju imamo jednog jedriličara iz Hrvatske, a to je ponovno Zvonko Jelačić, ali ovog puta nije na najvišem postolu već je po prvi put u karijeri osvojio svjetsku broncu.
Da bi hrvtska jedriličarska scena bila još zadovoljnija nastupom naše izabrane vrste pobrinuo se i Robert Matulja koji je također završio među najboljih deset i to na vrlo dobrom sedmom mjestu.
To je finalni rezime najvažnije ovogodišnje smotre jedriličara u ovoj klasi, a da se tiče hrvatskog jedrenja.
Inače je riječ o jedinom Svjetskom prvenstvu koje se ove godine jedri u Hrvatskoj, a čiji domaćini su bili članovi JK Val iz Šibenika. Oni su ovu regatu organizirali u Rogoznici kao krunu dosadašnje suradnje s lokalnom zajednicom koja traje već 16 godina u vidu organiziranja Rogozničkog Kupa, regate koja je od svog prvog izdanja imala status međunarodne regate koja je svakim svojim sljedećim izdanjem poprimala sve važniji status i veću popularnost u Europskim jedriličarskim krugovima, pa i šire.
Originalni termin ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva bilo je proljeće 2021. godine, međutim zbog neujednačenih Kovid kriterija u svim državama čiji jedriličari su imali namjeru sudjelovati, datum održavanja stalno se prolongirao i na kraju zaustavio na ovom jesenskom terminu u 2022. godini. Posljedica toga bilo je jedrenje po uvjetima koji su bili značajno drugačiji od onih po kojima su organizatori planirali održavanje, a kraći dan za sobom je još povlačio to da se odjedrio i manji broj plovova.
Lijepo i sunčano vrijeme počelo je par tjedana pred početak natjecanja i sveopće očekivanje bilo je da je to prolazna vremenska anomalija i da će za početak prvenstva natjecatelje dočekati vrijeme koje je primjerenije dobu godine kad su se okupili. Posljedično su se nade polagale i u jače vjetrove… Međutim, krasni sunčani dani nastavili su se sve do posljednjeg dana a s pratili su ih vjetrovi sa zapada koji su bili snage povjetaraca. Tek posljednjeg dana zapuhalo je vrlo jako jugo koje je bilo praćeno kišom.
Po uvjetima laganog vjetra apsolutno su dominirali jedriličari iz Francuske. Već od samog početka sam vrh zauzeli su Olivier Cohen – FRA 100, Alexis Carre – FRA 73 i Romain Dubreuil – FRA 77. Jednako dobro su jedrili još i Robert Walsh – GBR 25 i Peter Stollery – GBR 39, te Guillermo Beltri – ESP 17.
Glavna razlika između njih i naših jedriličara bila je u dizajnu jedrilica s kojima su jedrili. Osnovna karakteristika jedrilica koje nisu imale CRO oznake na jedrima bili su uži trupovi koji su uvjete laganog vjetra mnogo bolje mogli iskoristiti. S druge strane Kantun 2, jedrilica na kojoj jedri Hrvtaska reprezentacija traži par čvorova vjetra više, a što se moglo i vidjeti kad bi zapuhalo bar 6 čvorova. Donekle se to može usporediti s različitim izborima guma kod auto i moto utrka.
Inače, svi vjetrovi koji su puhali u Rogoznici tih dana bili su dosta stabilni po smjeru. To je Regatnom odboru značajno olakšalo posao organiziranja regularnih jedrenja, a nešto veći posao imali su suci koji su članovi žirija i čiji posao je praćenje poštivanja pravila jedrenja, te rješavanja protesta nakon završenih plovova ako su okolnosti to zahtijevale.
A evo što su o svom nastupu rekli naši najbolje plasirani jedriličari, Zvonko Jelačić – CRO 35 i Robert Matulja – CRO 33.
Regata je bila odlično organizirana. Imali smo sreće s vremenskom prognozom... imali smo ugodne sunčane dane, ali doduše vjetar je bio lagan i to je ono što manje odgovara našem dizajnu i našem načinu jedrenja.
Mislim da je ovo prvenstvo pokazalo kolika je snaga ove klase jer su u samom vrhu bila čak četiri različita modela osmišljena od strane četiri različita dizajnera i napravljena od strane četiri različita proizvođača. Također mislim da je to i dokaz da je "box rule" pristup ovoj klasi generalno jedan od boljih pristupa jedrenju, jer svi imaju neke svoje adute i različite pristupe jedrenju.
Osobno, bilo mi je mnogo draže jedriti po jačem vjetru. To se može iščitati i iz rezultata, NAjbolji primjer je zadnji dan kad sam se s četvrtog mjesta popeo na treće, a da mi se u posljednjm plovu nije pokvario vinč vrlo vjerojatno bi došao i do srebra jer mi je trebao samo plasman među prvih deset, a taj dan sam u ostalim jedrenjima završio jednom četvrti i dva puta prvi. Također mislim da su uvjeti na moru bili takvi da smo imali pola jedrenja po laganom vjetru, a pola po jakom vjetru da bi imao mnogo veće izglede za pobjedu. Ali s obzirom da smo pet dana jedrili po laganom vjetru koji nam nije forte mislim da je Olivier stvarno asluženo pobijedio.
Jedrio je stvarno kvalitetno od početka do kraja, pa čak i posljednji dan, kad nisu bili njegovi uvjeti, mislim da je osvajao dosta dobre rezultate.
A što se tiče eventualne promjene u pristupu regati da sam znao da će biti ovakvi uvjeti vjerojatno bi se odlučio jedriti s Kantunom S, prethodnom inačicom Kantuna 2, ali nemam ga spremnog. Jedino što bi stvarno mogao učiniti je da sam koristio dublja jedra koja su mnogo bolja za bonacu, ali ta dublja jedra ako imalo jače puše nisu više dobra. Ova koja sam sad koristio više su "all around" model.
Dok sam donosio finalnu odluku prije prijave i kontrole opreme pratio sam prognozu i istina je da su u najavi bili slabiji vjetrovi, ali bilo je i perioda kad je najvaljivano i 8 čvorova a to je nama već nekakav srednji uvjet. Pretpostavjali smo da će kroz jutro biti lagani vjetar, tijekom dana srednji i jači, a pred kraj dana ponovno lagan. Međutim, na kraju je stalno bio lagani vjetar. Čak i srijedu, kad je prognoza najavljivala stalno 8 čvorova maksimum dana je bio možda 5 čvorova.
Ali nevezano za to, da ulazim u regatu iz početka s trenutnim znanjem, vjerojatno bi malo više riskirao.
Zvonko Jelačić, CRO 35
Regata kao event bila je odlična. Možda je nedostajalo malo više vjetra prvih dana, ali generalno bilo je vrlo zanimljivo. Jedrenje na velikom polju s odličnim jedriličarima oko sebe!
Na kraju mogu biti zadovoljan s rezultatom, iako sam pred početak posljednjeg dana imao izgleda i za bolji plasman, ali očito taj dan nije bio moj.
Kad idem usporediti uvjete koje smo imali na Svjetskom prvenstvu i ono po čemu smo naviknuli jedriti u Rogoznici svih ranijih godina, moram reći da su bili dosta drugačiji. Smjer je bio sličan maestralu, ali to nije bilo ni blizu uvjeta maestrala po kojem smo do uvijek do sada jedrili. Stvarno se trebalo prilagoditi tim promjenama, pogotovo kad se uzme u obzir i dizajn naših jedrilica kojem je trebao koji čvor vjetra više da bi od početka bio kompletno kompetitivan.
A zadnji dan uvjeti su nam bili slični uvjetima po kojima smo znali jedriti u Rogoznici. Kad u toj 'vali napravi jugo s kratkim i visokim valom, stvore se stvarno zahtjevni uvjeti koji su i teži kad još pada i kiša.
Ali s druge strane, kad brodovi polete po takvim uvjetima onda se tek vidi raskoš RU jedrenja, a i raskoš mogućnosti nekih od dizajna koji doslovno polete kad je takvo stanje vjetra i mora.
Za bolji rezultat definitivno je trebalo više treninga, međutim datum prvenstva, koji je nakon turističke sezone, teško je očekivati više treninga. Jednostavno, većina reprezentacije vezana je uz nautičku industriju, a nekih od nas nije bilo doma mjesecima tako da se nije mogao skupiti odgovarajući broj sati na moru. Nažalost, to je tako kako je... Sigurno većini od naše ekipe više odgovara prvotno predviđen proljetni termin, jer bi imali cijelu zimu za treninge, a i većina naših regata je u tom dijelu godine.
Robert Matulja, CRO 33
Što se tiče ostalih naših reprezentativaca, oni su bili raspoređeni po cijeloj rang ljestvici. Treći najbolje plasiran bio je Ante Kovačević – CRO 30. On je ovo SP završio na 11. mjestu. Vjerojatno nije plasman koji je on iščekivao s obzirom da je na prethodnom Svjetskom prvenstvu, koje se jedrilo u Brazilu 2019. godine, završio na drugom mjestu. U prvom dijelu prvenstva stalno je bio u top 10, međutim kako je regata prolazila koncentracija mu je padala i ove godine jednostavno nije išlo bolje.
Deset mjesta iza Ante završio je Boris Bakotić – CRO 96. Za njega se može reći da je bio stvarno dobro pripremljen i da je bio u vrhunskoj formi. Međutim, preskočio je dva plova, a to mu je donijelo dosta kaznenih bodova koji su ga nepovratno udaljili od elitnog dijela ljestvice.
Na 28. mjestu regatu je završio Vedran Vesanović – CRO 44. Prosjek rezultata stalno ga je držao u gornjoj polovici flote, a najbolji rezultat bilo mu je treće mjesto u A grupi u posljednjem plovu regate. Zanimljivo je da je na istom mjestu završio i 2019. u Brazilu kad je osvojio naslov najboljeg na svijetu u master dobnoj kategoriji.
Inače, regata je bila podijeljena u pet grupa čiji sastav se mijenjao nakon svakog plova. Prvoplasiranih šest iz grupe E promoviralo bi se u skupinu D, a najlošijih šest iz grupe D spuštalo bi se u grupu E i istim tim stilom flukturiralo se i kroz ostale grupe sve do grupe A u kojoj su bili najbolji jedriličari.
U gornjoj polovici završio je i Robert Grubiša – CRO 68. Njegova finalna pozicija bila je 34. mjesto. Nakon početnih slabijih rezultata, u nastavku regate stabilizirao se u B i C grupama, a jedan plov završio je i u grupi A.
Na 46. mjestu kraj regate dočekao je Hrvoje Duvančić koji je ujedno bio i predsjednik Organizacijskog odbora. Za lošije otvaranje natjecanje može “okriviti” organizacijske obveze, a kako je regata odmicala i sve oko realizacije planiranih išlo predviđenim tokom tako su i rezultati bivali sve bolji, pa je čak i dva puta bio na korak do grupe A.
56. u generalnom plasmanu završio je Tomislav Bezić. Svoje mogućnosti najbolje je pokazao posljednjeg dana jedrenja kad je imao dobar rezultatski niz i kad su ga prestali pratiti problemi tehničke naravi. Inače, ovo mu je bilo prvo natjecanje najvišeg ranga u karijeri.
Šest mjesta nakon Tomislava regatu završava Bruno Marević, najmlađi član hrvatske reprezentacije ujedno i jedini junior na regati, a na 72. mjestu završava Miljenko Bezić kojemu je ovo SP bilo vatreno krštenje na ovako velikoj smotri, a zapamtit će ga i po tome što je imao porinuće svoje nove jedrilice neposredno pred početak pa se nažalost nije uspio dovoljno dobro upoznati s njenim maritimnim mogućnostima.
Kad se podvuče crta može se reći da je regata u organizacijskom pogledu bila skoro bez greške, a s kojim sve izazovima su se susreli Valovci u njenoj realizaciji popričali smo s predsjednikom Organizacijskog odbora, Hrvojem Duvančićem:
Kao vođa tima koji je osmislio i realizirao ovu regatu mogu reći da je prošla u najboljem mogućem redu, kao i da je po tvrdnjama mnogih sudionika postavila nove standarde pred organizatore svih budućih sličnih događanja.
Osim uloženog truda i energije ekipe s kojom surađujem već dugi niz godina u Jedriličarskom klubu Val, a plod kojih su organizacije Europskog prvenstva klase IOM, regate iz TP 52 toura, Svjetskog prvenstva po ORC-u kao i mnoštvo Prvenstava Hrvatske za razne klase, u realizacije ovog SP moram istaknuti vrhunsku suradnju s cijelom lokalnom zajednicom.
Zato ovu priliku moram iskoristiti da uputim zahvalu Općini Rogoznica, Turističkoj zajednici Rogoznica, Marini Frapa Rogoznica, Županiji Šibensko Kninskoj, Turističkoj zajednici Šibensko Kninske županije, Nacionalnom parku Krka, tvrtci Sailboat RC, kao i Hrvatskoj zajednici tehničke kulture.
Kao dio Organizacijskog odbora sam iznimno zadovoljan vremenom koje smo imali cijelo vrijeme odvijanja prvenstva, ali s druge strane kao natjecatelju ostao je mali žal za kojim čvorom više vjetra.
U svakom slučaju mislim da je napravljen izniman posao na moru. Regatni odbor je uspio napraviti 15 regata, što je ukupno 75 plovova! Niti jedan plov nije trebao biti poništen ili prekinut, samo je bilo par plovova gdje se moralo posegnuti za općim opozivom, ali to je bilo zbog nervoze natjecatelja.
Ono što mi je posebno drago da je uspješno realizirano bio je video prijenos u živo s regatnog polja. Realizirala ga je mlada ekipa koja je davala sve od sebe svih dana održavanja regate, a posebno posljednjeg kad je krenula i kiša. Vrlo brzo se pronašla rezervna lokacija za mobilni studio, pozicije za kamere i slika iz Rogoznice nastavila je nesmetano putovati po svijetu.
Hrvoje Duvančić, CRO 711
Kompletne rezultate Svjetskog prvenstva možete pronaći na ovom linku.